To Nije Važno

I opet jesen. Duga zagrebacka kiša, tramvaji i prolaznici. Nikoga u sobi.
Nekoga smo voljeli, jednog dana nas je jedva prepoznao.
Predvečerje, samo sjene na ulici. Možda će se sve ponoviti.

Kako se zvala, to nije važno –
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina.
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima.

Možeš je naći kad god zaželiš,
U mračnom discu ili na žuru,
Spremna da s prvim tko joj se javi
Krene u novu avanturu.

Poći će s tobom, dok večer pada,
Ilicom bučnom do “kafića”,
Al’ uzalud se, stari moj, nadaš,
Uvijek se ista ponavlja priča.

Voliš je makar odavno znaš
Da je i tvoji “frendovi” vole,
Svi ćete je sutra u isto vrijeme
Čekati na Zdencu poslije škole.

I svaki od vas dobit će nešto –
Poljubac, pogled, možda i više.
U dugoj šetnji poslije kiše
Ona će svakom lagati vješto.

Kako se zove, to nije važno –
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina.
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima.

Prolaze dani, godine, ljeta,
I tvoja mala već je na glasu,
Sad je u Gradskoj ili Palaceu,
U žamoru velikog svijeta.

Pozdravljaju je čudni ljudi,
Odlaze s njom, ti ne znaš kamo,
Usput te pita kao da se čudi :
“Hmm, mi se odnekud znamo ?”

I svaki od njih dobit će nešto –
Poljubac, pogled, možda i više.
U ludoj vožnji poslije kiše
Ona će svakom lagati vješto.

Kako se zvala, to nije važno –
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina.
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima.

I opet jesen, duga zagrebačka kiša. U predvečerje, tramvaji, prolaznici…
Nikoga u sobi…