Istog časa kako si otišla
Stihovi su prestali vrijediti,
Ne samo oni o tebi nego općenito svi,
Stihovi ljubavni, stihovi politički i stihovi o smrti…
Koji su se na tebi grijali,
Koje sam mogao na tebi ispitati,
S pogledom na tebe,
Idući u tvoju trošnu ložnicu,
Ispisani na tvojoj načetoj puti,
Potražiti ih u tvojim gorućim ustima.
I sad mi se postavlja pitanje –
Što ostaje od poezije kad se rastane od one koja me na nju silila ?
I istog časa kako si otišla
Pokušavao sam spasiti,
Pokušavao sam ispraviti,
Pokušavao zalijepiti,
Ali udarci, udarci…
Kroz koje najprije voda
Pa niska večer, pa trava prerasla
I na koncu –
Zvučni znak, zračni znak očajanja.
Sve to sabrati, spaliti za sobom
Na prijevaru, na izdaju
Pokorenu zemlju ljubavnika…
I cannot take this anymo-o-o-o-o-o-o-o-ore Saying everything I've said befo-o-o-o-o-o-o-o-ore All these words they make…
(Hey, you're really crazy... You know that?) I thought that I was calling up my…
I've been sucking morning Waiting for the beat I've been running circles Searching for the…