Nemoj Poći Sad

Nemoj poći sad,
Jer se može sve,
Sve zaboravit’,
Svaki prazan sat
Što nas razdvaja
Bit će sutra već
Negdje ostavljen
I zaboravljen.
Izgubljen je dan,
Ali tu je novi,
Mnogo novih još,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad.

Jer dok budem živ učinit ću sve
Da ti budeš sretna ostaneš li tu,
Nudit ću ti niz toplih perli kiše
Što ih sipa tu jedan ljetni dan.
Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve,
Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad.

Nemoj poći sad,
Svaki ću ti dan
Priče pričati,
Izmislit ću za te
Rječnik nježnosti
Kojeg samo ti,
Ti razumiješ.
Sjetit ću te svih
Ljubavnika slavnih
Kojima su već
Srca slomljena
Kao tvoje sad,
Nemoj poći, ne,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad.

Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star,
Ima suhog tla što odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj,
A kad padne noć kao luč je svod
I crvenilo se s crnim vjenča tada,
Nemoj poći, ne,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad.

Nemoj poći sad,
Neću plakati
Ni govoriti,
Tu ću stati nijem,
Da te gledam tek,
Da ti čujem glas,
Da ti slušam smijeh.
Pusti me da bar
Budem tvoja sjena,
Tvoje sjene sjena,
Tvoje ruke sjena,
Sjena tvoga psa,
Nemoj poći, ne,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad…