To nije bio neki izuzetan život,
To mirno i samo, neprimjetno biće,
Tu živjelo je bez poroka i bez strasti,
I blagdanima odbijalo piće.
U namještenoj sobi nekog lažnog stila,
I prilično staroj ali bez svog lica,
Tu živio je pusto, živio je tiho,
Između zimskog cvijeća i Kirinovih skica.
U urednosti takvoj nezapažen je sasvim,
Bez tragova on živi i rijetko noću čita,
On dušu svoju krije sred beznačajnih stvari,
Lupao nikad nije vratima od lifta.
I kako to da shvatim, završio je
Sjajno,
Sjajno,
Sjajno,
Sjajno !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
Od koga, makar zašto ustrijeljen je u noći ?
Po svom životu zadnji, a po smrti
Prvi,
Prvi,
Prvi,
Prvi !
Kao da je vječno varao u igri…
Trijumfalno sasvim završio put…
Zar je u njem bilo toliko života
Da je zaslužio tako
Slavnu,
Slavnu,
Slavnu,
Slavnu smrt !
Ali svatko u svojem jadu,
Svom zatvorenom gradu,
Svoj mali život lovi i ne vidi te stvari,
O kruhu svom se stara, a ostali su za njeg’ tek prolazeći vjetar
I mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari…
Mirni podstanari
I cannot take this anymo-o-o-o-o-o-o-o-ore Saying everything I've said befo-o-o-o-o-o-o-o-ore All these words they make…
(Hey, you're really crazy... You know that?) I thought that I was calling up my…
I've been sucking morning Waiting for the beat I've been running circles Searching for the…