Davne Kiše

Moj prijatelj je umro,
Da, umro je moj brat,
Znam, to je bilo davno,
Znam da je bio rat.
Ja ne znam gdje ni kada,
No kad se veče sprema
Znam da ga više nema,
Znam da ga više nema,
I ustima od mulja,
Od mraka i od sjene,
U strahu što se šulja
On spava mjesto mene.

Ja čujem gdje se budi
U noći njegov glas,
A dani kao ludi
Ruše se oko nas.
Još uvijek zemlja drhti,
Još uvijek ko i prije,
A blijedo lice smrti
I pored mene bdije.
Sad negdje mirno spava,
Od zemlje i od blata,
A mjesto žene trava
Grli ga oko vrata.

Moj prijatelj je umro,
Da, umro je moj brat,
Znam, to je bilo davno,
Znam da je bio rat.
I ne znam zašto sada
Dok liju davne kiše
Još uvijek na me pada
To čega nema više.
To čega nema više
Iz tame ruke pruža
I cujem kako diše
U vrtu neka ruža.

Moj prijatelj je umro,
Da, umro je moj brat,
To nije bilo davno,
Još uvijek traje rat.